Filozofija u praksi
Filozofija u praksi
Poklon knjiga Hrvatska filozofija u XX. stoljeću i Zbližavanja, a koje je profesor dr. Damir Barbarić iz središnjice Matice hrvatske u povodu Međunarodnoga dana materinskoga jezika predao Hrvatskoj kulturnoj zajednici u Wiesbadenu, dobar je povod za filozofsku raspravu u okviru radne grupe Kultur als Lebeshilfe – Kultura u rješavanju životnih problema
Praktična filozofija razmatra pitanje ljudske prakse koja uključuje prvenstveno područja etike, filozofije prava, političke filozofije. Praktična filozofija izvorno postavlja pitanje o karakteru i značenju prakse i smislenog političkog djelovanja, a time i pitanje razgraničenja od teorijskog razmišljanja. Praktična filozofija se izdvaja iz teorijske filozofije i djeluje vlastitom teoretskom okviru. Ova razlika potječe izvorno od Aristotela, a kojemu UNESCO u spomen 2400-te godišnjice rođenja, ovu 2016. godinu nazvao godinom Aristotela.[1]
Novovjekovno određenje praktične filozofije kao refleksije onoga što bi trebalo biti, za razliku od teoretske filozofije koja se bavi onim što jeste. I noviji pojmovi praktične filozofije izražavaju sadržaj filozofske prakse koji u fokus svojih razmatranja stavlja odnos znanja i interesa, stavova i znanja pojedinačne ili kolektivne usmjerenosti .
Praktična filozofija uključuje također korištenje filozofije i filozofskih tehnika u svrhu rješavanja svakodnevnih problema
Iako se u pravilu smatra, kako je ono što čovjeka brine i
zaokuplja u svakodnevnom životu potpuno različito od onog čime se bavi
filozofija, ali činjenica jest kako se u posljednjih 2.500 godina filozofija
bavila upravo konkretnom raščlambom međuljudskih odnosa i zajednica. Povijest
filozofije je višestoljetni niz pokušaja da se uvijek nanovo razmotre
jednostavna pitanja ljudskog života i društva. Jedno od njih je izraženo u
zahtjevu da svaki čovjek ima neotuđivo
pravo žudit za srećom, kako to stoji u predgovoru američke (USA) deklaracije o
nezavisnosti: Life, Liberty and the pursuit of Happiness.
Učešće u filozofskoj raspravi ne podrazumijeva poznavanje filozofije
Koncept filozofske rasprave je utemeljen na ideji da se običnim ljudima, onima koji nemaju posebno filozofsko obrazovanje, omogući da diskutiraju u javnosti, okupljeni u opuštenoj, prijateljskoj atmosferi. Diskusija je zasnovana na konkretnim filozofskim metodama i vodi se o idejama iz domena širokog ljudskog iskustva. Naša sklonost da uvijek nanovo gubimo sposobnost procjene o tome što je bitno, a što nije. A periodično gubimo i perspektivu. Gubljenje perspektive se može lako dokazati na nekim osnovnim idejama kao što su hrabrost, pravda ili uspeh. Primjena filozofije za prepoznavanje promjene perspektive usmjerena je suštinski na učvršćivanje ideja (vrijednosti) koje upravljanju našim životima.
"Filozofiranje u grupi je praktičan način upoznavanja sa filozofskim načinima razumijevanja i rješavanja problema ili rada na obogaćivanju sadržaja vlastitog života. Lu Marinof, autor bestselera Platon a ne Prozak, govori o filozofskom kružoku kao načinu vraćanja filozofije njenoj prvobitnoj funkciji osiguravanju misaone hrane i ohrabrivanja ljudi da preispituju vlastite živote.[2]
Damir Barbarić i Franjo Zenko, Franjo Zenko:
Hrvatska filozofija u XX. stoljeću ,
Matica hrvatska Zagreb, 2008.
"Hrvatska filozofija u XX. stoljeću" zbornik je
radova sa istoimenoga znanstvenog skupa što je održan u zagrebačkoj palači
Matice hrvatske u ožujku 2006. Radovi objavljeni u zborniku pružaju širok,
premda ne i cjelovit pogled u razvoj i mijene hrvatske filozofije, od zamisli
ideje hrvatske nacionalne filozofije do razvoja pojedinačnih filozofskih
disciplina.
O hrvatskoj filozofiji općenito, o ideji hrvatske nacionalne filozofije u 20.
stoljeću, o razvoju hrvatskih filozofskih institucija i časopisa, o hrvatskoj
filozofskoj terminologiji, o razvoju estetike, logike, filozofije religije,
neoskolastike, povijesti filozofije, antičke filozofije, o odnosu filozofije i
religije u Hrvatskoj tijekom 20. stoljeća, o recepciji filozofijske
hermeneutike i recepciji mišljenja hrvatskih renesansnih filozofa te Martina
Heideggera pišu:
Franjo Zenko, Tvrtko Jolić, Tomislav Bracanović, Zlatko Posavac, Srećko Kovač,
Stipe Kutleša, Josip Oslić, Ivan Koprek, Željko Pavić, Erna Banić-Pajnić, Petar
Šegedin, Mihaela Girardi-Karšulin, Branka Brujić, Ivan Kordić i Damir Barbarić.
Ozren žunec i Petar Šegedin:
Zbližavanja
Zbornik povodom 60. obljetnice života Damira Barbarića
Matica hrvatska Zagreb, 2012.
Zbornik filozofskih radova dvadeset i jednog autora iz Hrvatske, Njemačke, Italije, Švicarske i Slovenije posvećen je šezdesetoj obljetnici života hrvatskoga filozofa Damira Barbarića. Tematski se zbornik oslanja na problematiziranje određenih filozofskih pitanja u klasičnim djelima filozofa kojima je i Damir Barbarić posvetio brojne stranice vlastita filozofskog opusa. O Platonu, Aristotelu, Heraklitu, Parmenidu, sv. Justinu, Kantu, Hegelu, Nietzscheu, Renéu Charu i dr. pišu Barbarićevi duhovni suputnici, prijatelji i učenici Donatella Di Cesare, Günter Figal, Volker Gerhardt, Karen Gloy, Dietmar Koch, Dean Komel, Mario Kopić, Ivan Kordić, Stjepan Kušar, Stipe Kutleša, Annamaria Lossi, Davor Ljubimir, Igor Mikecin, Cathrin Nielsen, Žarko Paić, Birgit Recki, Petar Šegedin, Rainer Thurnher, Helmuth Vetter, Franci Zore, Ozren Žunec.
[1] http://aristotleworldcongress2016.web.auth.gr/?q=en opozvano 1.3.2016.
[2] Marinoff Lou : Not Prozac!: Applying Eternal Wisdom to Everyday Problems by Harper Perennial 2000